Neki se ljudi, koji se hvale da su slobodni od predrasuda, jako ponose time što vjeruju samo u čuda zapisana u svetom Pismu, a sve ostalo smatraju pričama i bajkama za budalašnje žene. Ali dobro je ovdje ponoviti pravednu primjedbu učenog i pobožnog oca Ivana Crasseta, koji kaže da su zli jednako spremni ismijavati čuda kao što su dobri spremni u njih vjerovati; dodajući da je slabost vjerovati svemu, ali s druge strane, odbacivati čuda koja nam dolaze potvrđena od ozbiljnih i pobožnih muškaraca, ili miriše na nevjericu, koja ih smatra nemogućima Bogu, ili na samopouzdanje, koje odbija vjeru takvoj klasi autora. Vjerujemo Tacitu i Svetoniju, a možemo li to bez samopouzdanja uskratiti kršćanskim autorima učenja i poštenog života? Manji je rizik, kaže otac Canisius, vjerovati i primiti ono što je ispričano s nekom vjerojatnošću od poštenih osoba, a nije odbijeno od učenih, i što služi za duhovno utješenje našeg bližnjeg, nego ga odbiti s podrignutim i samouvjerenim duhom.
**1. PRIMJER.** Određeni čovjek u Njemačkoj počinio je veliki grijeh i stidio se ispovijediti ga, ali s druge strane nije mogao podnijeti kajanje koje je osjećao, pa je otišao da se baci u rijeku; ali baš kad je bio na punto da to učini, zaustavio se i, razliven u suzama, pomolio se Bogu da mu oprosti bez ispovijedi. Jedne noći u snu osjetio je da ga netko budi i čuo glas koji je rekao: „Idi i ispovijedi se.“ Otišao je u crkvu, ali ipak nije dao ispovijed. Drugu noć čuo je isti glas; opet je otišao u crkvu, ali nakon što je ušao, rekao je da bi radije umro nego ispovijedio taj grijeh. Bio je na putu da se vrati kući, kad je pomislio da bi otišao i preporučio se presvetoj Mariji pred njezinom slikom koja je bila u crkvi. Jedva je kleknuo pred njom kad je osjetio da se potpuno promijenio. Odmah je ustao, zatražio ispovjednika i, plačući gorko, kroz milost primljenu od Djevice, dao iskrenu ispovijed; a potom je rekao da je osjećao veće zadovoljstvo nego da je stekao sav zlato na svijetu.
**2.** Mladi plemić čitao je jednog dana na moru neku nečasnu knjigu u kojoj je nalazio veliko zadovoljstvo. Jedan redovnik rekao mu je: „Hajde sad, hoćeš li nešto dati našoj Gospi?“ „Hoću“, odgovorio je; a onaj je rekao: „Želim da, iz ljubavi prema svetoj Djevici, sam pocepaš tu knjigu i baciš je u more.“
„Evo je, oče“, rekao je mladić. „Ne“, rekao je redovnik, „želim da ti sam to žrtvuješ Mariji.“ On to učini, a kad se vratio u Genova, svoje rodno mjesto, Majka Božja mu je tako zapalila srce ljubavlju prema Bogu da je postao redovnik.
**3.** Pučunak s planine Uljet bio je u svojoj ćeliji imao svetu sliku Marije i često se pred njom molio. Vrag nije mogao podnijeti takvu pobožnost prema svetoj Djevici i neprestano ga mučio iskušenjima protiv čistoće; a siromah stari pučunak, videći da ga i dalje progone unatoč svim svojim molitvama i pokorama, jednog je dana rekao neprijatelju: „Što sam ti ja učinio da me ne ostavljaš na miru?“ I demon mu se ukazao i odgovorio: „Ti me mučiš više nego što ja tebe“; a potom je dodao: „Hajde sad, zakuni se na tajnost prema meni, i reći ću ti što moraš prestati činiti ako želiš da te više ne mučim.“ Pučunak se zakleo, a tada mu je vrag rekao: „Želim da se nikad više ne približiš toj slici koju imaš u svojoj ćeliji.“ Pučunak je bio jako zbunjen i otišao je savjetovati se s opatom Teodorom, koji mu je rekao da nije vezan svojom zakletvom i da ne smije prestati preporučivati se Mariji pred tom slikom, kao što je dotad činio. Pučunak je poslušao, a vrag je postidjen i poražen.
**Slika:** ‘Blagovijesti’ ~ Clusone, Oratorio dei Disciplini, Interior
**Glazba:** Luciano Pavarotti (1935–2007) izvodi Schubertovu „Ave Maria“, uživo u koncertu s The Three Tenors u Los Angelesu 1994.
>>> youtube.com/watch?v=XpYGgtrMTYs