Biskup Laise postao je međunarodno poznat po obrani prakse primanja Presvetog Oltarskog Sakramenta na jezik. Tijekom rasprava unutar Argentinske biskupske konferencije 1996. godine o uvođenju primanja pričesti u ruku, odlučio je ne provesti taj indult u svojoj biskupiji, tvrdeći da primanje pričesti na jezik ostaje opća norma Crkve.
Nakon umirovljenja nastanio se u San Giovanni Rotondu, gdje je svoje posljednje godine proveo služeći kao ispovjednik.
Iako je prilikom njegova ukopa 2019. godine na grob postavljena mramorna ploča, na njoj se i dalje nalazi samo privremena papirnata obavijest o ukopu, pričvršćena na dan njegova ukopa. Trajna nadgrobna ploča nikada nije dodana.
Slučaj je ponovno privukao pozornost nakon istrage talijanskog novinara Simona Ortolanija, kako prenosi Messa in Latino.
Ono što situaciju čini osobito upečatljivom jest činjenica da su svi ostali kapucinski fratri pokopani na istom groblju nakon biskupa Laisea dobili trajne nadgrobne ploče od mramora, dok njegov grob ostaje nedovršen.
Odgovornost za dovršetak natpisa mogla bi ležati na jednoj od triju strana: biskupiji San Luis u Argentini, gdje je Laise služio kao biskup od 1971. do 2001.; kapucinskoj provinciji Foggia, koja nadzire groblje na kojem je pokopan; ili upravi gradskog groblja San Giovanni Rotondo.
U nastavku je intervju za Gloria.tv iz 2015. godine s biskupom Laiseom, vođen na španjolskom jeziku, u kojem on govori o praksi primanja svete pričesti u ruku.
AI prijevod
14:43